1. Masaža i pasivno vježbanje:
Za rane bolesnike u krevetu, članovi njihove porodice će masirati svoje paralizirane udove kako bi spriječili atrofiju mišića, te izvoditi pasivne vježbe kao što su fleksija i produžetak koljena, laktovi i prsti kako bi se izbjegla ukočenost zglobova.
2. Fleksibilnost i koordinacija:
Vježbanje gornjih udova je uglavnom treniranje fleksibilnosti i koordinacije dvije ruke, kao što su češljanje kose, preljev, otkopčavanje, oprano lice itd., te sudjelovanje u aktivnostima kao što su igranje stolnog tenisa i igranje lopte, postupno dostizanje stepena do kojeg možete brinuti o sebi u svakodnevnom životu. Što se vezbi donjih udova tijese, pacijent može sjediti na stolici i kotrljati se natrag i natrag na bambusovu cijev.
3. Vježba snage:
Pacijent sjedi na stolici i radi aktivnosti kao što su podizanja nogu, ekstenzije koljena, stojeći s poduprijetima, pomičući tijelo na lijevu i desnu stranu, skvotiran i tako dalje. On/Ona je također mogao stati na licu mjesta, podići obje noge zaokret, držati ivicu stola da pomakne tijelo na lijevu i desnu stranu i hoda naprijed s jednom rukom podržanom, a drugom drži štake. Pri vjeћbi, zahvaжen ud bi trebao biti namjerno nosiv, ali treba navuжi da koliиinu aktivnosti treba postepeno poveжati, a vrijeme treba savladati.
Istovremeno, pacijent je mogao podići naprijed, polako podići, i podići gornji ud zahvaćene strane. Kada pacijent leži na krevetu, može aktivno savitljivati ruke, protegnuti zglobove i spojiti prste, raširiti prste, i dohvatati stolni tenis loptice i male željezne kugle. Nakon što je mogao hodati sam, pacijent je mogao podići noge pri hodanju, napraviti straddle hod, i postupno prelaziti prag, hodati po padini, ići gore-dolje niz stepenice i raditi druge vježbe, i postupno povećavati udaljenost aktivnosti.
4. Trening svakodnevnih životnih vještina
Kao što je sposobnost da samostalno jedete i pijete, oblačite se i skidate samu odeću, oslanjate se na izlučivanje i mokrenje, kupate se, radite kućne poslove itd. Pored sportske rehabilitacije, pažnju treba obratiti i na izračunavanje, sintezu, rasuđivanje, spoznaju, psihologiju, radnu i socijalnu rehabilitaciju. Obuka funkcije jezika treba strpljivo i pedantan vježbati riječ po riječ. Pri vjeћbanju, pacijent bi se trebao fokusirati na, odrћati emocionalnu stabilnost, i govoriti polako. Počni jednostavnim riječima i vokabularnom praksom. Ohrabrujući pacijente da hrabro razgovaraju sa drugima je takođe način jezičke vežbe.